Legendarni bosanskohercegovački košarkaš Nenad Marković (56) stigao je u Sarajevo, gdje će predstojećeg vikenda kao trener predvoditi italijanski Dinamo Sassari na memorijalnom turniru “Mirza Delibašić”.
Za Markovića je ovo četvrti put da s nekim stranim timom učestvuje na Kinđetovom turniru, a nije tajna ni koliko je proteklih godina svojim utjecajem i poznanstvima pomagao da turnir zadrži visoku razinu kvaliteta.
“Za mene je uvijek posebno doći u Skenderiju, na mjesto na kojem sam proveo pola svog života. Volio bih da sam mlađi pa da mogu igrati, a ovako moram biti trener. Uvijek je čudno što sam na drugoj strani, da nisam trener Bosne, ali šta je tu je”, rekao je na početku razgovora za Klix.ba legendarni Marković.
Marković je početkom ove godine preuzeo klupu italijanskog Sassarija, slavnog kluba koji je nekada bio i šampion Italije.
“Mi smo tim koji se tek skupio i ima deset novih igrača. Učimo da igramo zajedno, da živimo zajedno, uhodavamo se i ovo će nam biti dvije dobre probe. Osnovna stvar mi je da mi se niko ne povrijedi. Želimo ostati zdravi i napredovati. Pobijedili smo dosad tri utakmice i želimo nastaviti”, rekao je Marković.
Jedna od prvih asocijacija na pomen Markovićevog imena za bh. navijače su čuvene utakmice protiv Hrvatske, neposredno po okončanju agresije na BiH, kada je našu reprezentaciju nosio do pobjeda u Splitu i sarajevskoj Skenderiji.
“Ja bih volio da se neko nametne u toj ulozi lidera i povuče reprezentaciju, da odigra dobro… Teško je govoriti iz ove perspektive jer ne znamo u kakvom ćemo sastavu i Hrvatska i mi igrati. Vjerujem da Musa neće igrati. U ovom periodu ima i jako mnogo povreda”, kaže Marković za Klix.ba.
Istakao je Marković da žali što u reprezentaciji nema igrača poput Emira Sulejmanovića, koji na spisku selektora nije od Eurobasketa 2022. godine u Njemačkoj.
“Trebamo sastaviti najbolju ekipu, ne smijemo se nikoga odricati jer vidim da već dugo nema Emira Sulejmanovića, koji je ozbiljan igrač, igra u Španiji i uopće ne znam zašto nije na spisku. Ne znam je li ima neki problem između Košarkaškog saveza i njega. Iskreno bih volio da se taj dečko vrati u reprezentaciju, posebno u situaciji gdje nema Garze i Nurkića. Bitno je imati igrača koji može igrati fizički ozbiljnu košarku na tom nivou”, priča nam Marković.
Reprezentacija BiH već godinama nema elitnog šutera kakav je bio Marković, koji je tom sposobnošću rješavao mnoge utakmice, pa smo od njega pokušali dobiti odgovor zašto već duži period ne možemo proizvesti visokokvalitetnog šutera.
“Igrači koji su u reprezentaciji trebaju šutirati i trenirati više. Nisam ni ja bio dobar šuter kada sam bio mlad, ali sam trenirao ‘kao konj’. Treba imati talenat i meku ruku, ali isto tako treba i trenirati. Svako ko kaže da nije neki šuter i nema samopouzdanja, neka uđe u salu i ubaci 500 šuteva svaki dan. Tako stekneš samopouzdanje. Nekad smo trenirali jako puno i sami radili na nekim nedostacima. Moj savjet je da trebaju trenirati što više. Šut je generalno postao mana mladih igrača, sa vrlo čudnim mehanikama, gdje više ne razumiješ ko to trenira tu djecu i ko ih uči da tako šutiraju”, ispričao je Marković i nastavio:
“Sve se to može ispraviti. U pitanju je rad, rad i rad i puno odricanja. Meni je prva stvar, kada sam bio mlad, bila košarka i trening. Bio sam dnevno 5-6 sati u sali. Ne bih rekao da mladi toliko danas treniraju. Znam da kada sam zatvarao svoju ekipu 5 sati u salu, dva dana zaredom – treći dan bi svi pobjegli. A to su profesionalci koji puno zarađuju, pa razmislite o čemu pričamo. Nama je košarka bila sve. Možda oni misle da treniraju dovoljno, ali treninga nikada nije dovoljno. Ako si danas ubacio 100, sutra ubaci 200. Kada vidiš nekog igrača koji loše šutira slobodna bacanja, a ne ostane u sali poslije treninga… Izvini. Šta sad ja trebam da ti kažem da šutiraš poslije? Moraš imati odnos prema poslu”.
