Treninzi na pripremama uvijek predstavljaju izazov za sve igrače, a kada se u tom procesu nalazi i povreda, još je važnije prilagoditi se i nastaviti raditi na povratku u punu formu.
Aleksandar Đorđević koji trenira po individualnom programu, uz podršku kondicionih trenera i medicinskog tima, ima posebne izazove, ali i priliku da se vrati jači nego prije. Đorđević je govorio za klupsku stranicu FK Sarajeva.
Kako ti se sviđa rad na pripremama, iako trenutno treniraš po posebnom programu?
Iako nisam u punom trenažnom procesu s ekipom, pripreme su izuzetno važne i izazovne. Rad s kondicionim trenerom je prilagođen mojim trenutnim mogućnostima, a svaki dan osjećam napredak. Posebno mi znači što sam ovdje s ekipom i što imam priliku osjetiti atmosferu priprema. To mi daje dodatnu energiju za rad.
Kako izgleda tvoj dnevni plan treninga na pripremama?
Moj dan počinje rano ujutro s laganim vježbama za aktivaciju i rad na pokretljivosti. Tokom dana radim s kondicionim trenerom na jačanju specifičnih mišićnih grupa kako bih postepeno povećavao opterećenje. Osim toga, imamo i terapijske sesije koje pomažu u oporavku. Kada ekipa ima treninge, trudim se pratiti njihov ritam koliko je to moguće, ali uvijek s prilagodbom mom trenutnom stanju.
Koliko ti znači što si na pripremama s ekipom, iako ne treniraš punim intenzitetom?
Biti ovdje s ekipom znači mi mnogo jer osjećam podršku saigrača i trenera. Iako treniram odvojeno, često su uz mene, bodre me i to mi daje dodatnu motivaciju. Pripreme imaju posebnu energiju, a prisustvo na treninzima i zajedničkim aktivnostima omogućava mi da ostanem dio tima i da se psihički pripremim za povratak.
Kako procjenjuješ svoj trenutni napredak? Osjećaš li se bliže povratku u puni trenažni proces?
Definitivno osjećam napredak. Svjestan sam da je svaki oporavak proces i da ne smijem žuriti. Radimo korak po korak i osjećam se sve spremnijim za povratak u grupne treninge.
Koji su ti trenutno najveći izazovi u individualnom programu?
Najveći izazov je ostati strpljiv i ne forsirati povratak. Ponekad bih volio raditi više i priključiti se ekipi, ali svjestan sam da bi preuranjeni povratak mogao produžiti oporavak. Također, mentalna strana je izazov – ostati fokusiran i vjerovati u proces rehabilitacije.
Koliko ti znači činjenica da navijači kluba vjeruju u tvoj povratak i čekaju te?
To mi znači mnogo. Vjerovati u mene, čak i kad nisam na terenu, daje mi osjećaj da nisam sam u ovom procesu. Taj osjećaj povezanosti s navijačima i njihova vjera u moj povratak daje mi snagu da nastavim raditi i ne odustajem.
Kako vidiš ulogu klupskog članstva u povezivanju sa navijačima i zajednicom?
Članstvo u klubu je mnogo važno. To nije samo način da se podrži ekipa, već i način da se osjećate kao dio nečega većeg. Navijači koji postanu članovi osjećaju se povezani s klubom na dubljem nivou, i to nas, igrače, motiviše da dajemo sve od sebe za njih.
Koji je tvoj najveći motiv za povratak na teren, osim samog oporavka?
Osim ličnog cilja da se vratim u najbolju formu, moj najveći motiv su navijači, ekipa i klub. Svi ti ljudi vjeruju u mene, i to je važno. Želim im pokazati da je svaki trenutak oporavka bio vrijedan truda, i pružiti im igre zbog kojih su nas uvijek podržavali.