Zoran Zekić, trener koji je napustio FK Sarajevo početkom ove sezone nije se dugo oglašavao o svom angažmanu na Koševu. Ostala je poprilična misterija zašto je Zekić podnio ostavku i napustio klupu bordo tima.
Sada je hrvatski stručnjak gostovao u popularnom podcastu Inkubator gdje je prvi put govorio o odlasku iz bordo kluba.
“Zahvalio bih navijačima Sarajeva i svim ljudima koji prate fudbal u BiH, zaista sam imao godinu i tri mjeseca prekrasnog iskustva. Mislim da je postojalo obostrano poštovanje i da smo kliknuli moj stručni stab i ja sa klubom. Zaista smo uživali, Sarajevo je jedan veliki klub, onako, stvara i pritisak, što je dobro. Na puno okolnosti ne možeš uticati, ja sam znao reći da nakon Sarajeva mogu biti trener i Manchester Cityja i Manchester Uniteda istovremeno, šta se sve tamo izdešavalo”, rekao je Zekić.
Kako je naglasio bilo je i stvari na koje ekipa nije moglal utjecati.
“Bilo je dosta utakmica, kad god bismo malo postali opasni, jednostavno bi nas srezali. Ne volim tražiti alibije, ali to je činjenica. Nislim da smo napravili maksimum, uzeli smo Kup BiH, dosta se mladih igrača isprofiliralo, mislim da je Sarajevo u tih godinu i 2-3 mjeseca uzelo 10-12 miliona eura od transfera. Bilo je i velikih troškova. Puno toga se dešavalo, i trpiš svašta iz dana u dan, to te melje. Imali smo sjajnu atmosferu u ekipi i zahvalio bih svojim igračima ovim putem, to je bila jedna atmosfera profesionalna, radna, znalo se u svakom trenutku ko šta radi i do koje mjere”, poručio je Zekić.
Ipak, najzanimljiviji je razloga napuštanja klupe Sarajeva.
“Puno toga se dešava u Sarajevu, a gazda je u Americi, sportski direktor u Belgiji. Jedan skaut tamo, drugi tamo, savjetnici u Americi. Neki ljudi u Sarajevu su radili za dobrobit kluba, neki baš i nisu. Uglavnom, probudiš se ujutro i imaš ekipu, imaš akademiju, imaš medije, a imaš ljude kojima bi trebao objašnjavati svaki dan šta ti to radiš. To jednostavno čovjeka iscrpi”, naglasio je Zekić.
Potom je govorio i gdje je došlo do zastoja.
“Nakon Craiove ja sam osjećao da više ne mogu dati tu energiju igračima, jer jednostavno moraš biti pošten prema svima. Pokušavaš biti pošten prema svima, iako je to nemoguće kada imaš grupu do 30 ljudi. Dolazi strategija, moraš imati rezultata i prodavati igrače, što ja poštujem, ali ja sam se najčešće znao posvađati s gazdom i pitati ga zašto se ja s tobom svađam za tvoj interes, za interes kluba. On je to gledao na jedan način, a ja na drugi. I onda su neki igrači postali teret, a znao sam koliko je novaca uloženo u njihovo dovođenje.
Predlagao sam da se nađe rješenje, da se oslobodimo tih plaća. Ja ih ne mogu forsirati da bi se oni igrali i da bi se prodavali. Došlo je do paralelnih razgovora, odnosa, nekakvih grupa. Na najpošteniji način sam rekao da ja više ne mogu raditi, da nemam tu energiju, da ne mogu dati Sarajevu ono što Sarajevo zaslužuje. Nisu oni podnijeli to lagano. To mi nije drago. Vrijeme liječi sve, valjda će biti s te strane sve u redu. Nisam ja stvarno nikada imao to da mora igrati ovaj ili onaj. Ali znaš koliko si platio igrača, na neki način moraš vratiti klubu”, rekao je nekadašnji trener Sarajeva.
