Jedanaesta epizoda treće sezone serijala (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koja se emitira na Arena sport kanalima, donosi povijesni, ekskluzivni razgovor s jednim od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa i jednim od najvećih nogometaša današnjice – Lukom Modrićem.
Maestralni kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i Real Madrida s trenutnom adresom u Milanu, čija sportska dugovječnost je nešto što izaziva divljenje, progovorio je o svome putu – od djetinjstva do osvajanja svijeta u dresu Real Madrida i hrvatske reprezentacije. S 40 godina i dalje igra nogomet na najvišoj razini, jedan je od simbola nogometa, ruši granice i potvrđuje da su glava, karakter i rad važniji od godina.
U razgovoru sa Slavenom Bilićem, Luka je otkrio detalje iz najtežih i najljepših razdoblja života – o nepresušnoj vjeri u sebe te o ljudima koji su ga oblikovali, od „nogometnog oca“ Tomislava Bašića do oca, majke, sestara, strica i supruge Vanje, najveće životne podrške.
Luka je na početku emisije otkrio kako mu je u Milanu, nakon što je potpisao ugovor s talijanskim nogometnim gigantom:
“Grad je predivan. Ljudi su me prihvatili fenomenalno – kako u klubu tako i izvan njega. Suigrači, trener, navijači, sve je stvarno na visokom nivou. Vidi se da je Milan veliki, povijesni klub, jedan od najvećih na svijetu. Na svakom se koraku to osjeti, tako da sam stvarno sretan i uživam tu.“
Samo u Madridu, Luka je proveo trinaest godina, a u tom razdoblju, od 2012. godine, postao je najtrofejniji igrač u povijesti Kraljevskog kluba. Slaven je istaknuo da karijera jednog sportaša često traje toliko, dok je jedan od najvećih nogometaša današnjice toliko vremena proveo samo u Madridu – i pritom srušio sve moguće rekorde. S čak 28 osvojenih trofeja, uključujući šest naslova Lige prvaka, četiri naslova LaLige i dva naslova Kupa kralja ispisao je povijest u madridskom klubu. Govoreći o veličanstvenom oproštaju od kluba, otkrio je je li ostala praznina te kako mu je bilo napustiti klub nakon toliko godina:
“Iskreno, nije bilo lako, jer 13 godina, gotovo pola svog života proveo si praktički u jednom klubu, u jednom gradu. To je jedan od ljepših perioda moga života. U Madrid sam došao možda relativno kasno, s 27 godina, ali u pravom trenutku. Bio sam spreman na taj iskorak. Četiri godine Engleske tu mi je puno pomoglo. I sve nakon toga što sam doživio i ostvario u Madridu, djeluje mi nestvarno..“
Unatoč povijesnim uspjesima, Luka i dalje zrači skromnošću te priznaje da mu se i danas, nakon svih tih uspjeha, čini gotovo nevjerojatno što je postigao. Ono što najviše ističe upravo su godine koje je proveo u Madridu s obzirom na to da se i sam, prilikom dolaska, nadao ostati u povijesnom klubu pet, šest godina.
“Na stranu trofeji i pobjede, ali ostati trinaest godina u takvom klubu…Došao sam s 27 godina i ostao gotovo do četrdesete – i to je nešto nevjerojatno! Jer zna se kakav je Madrid klub, zna se da ne trpi prosječnost i ostati na takvoj razini, u takvom klubu, toliko godina – uz sve uspjehe koje sam tamo doživio – to je nešto nevjerojatno“, rekao je Luka Modrić.
Dodao je i kako je, prema ranijem razmišljanju, smatrao da će biti zadovoljan ako karijeru završi u 35. godini. No njegov profesionalni životopis odavno je premašio tu granicu, a Luka ne skriva zahvalnost:
“I dalje sam, hvala Bogu, još na toj razini – i to je nešto nevjerojatno!“
Slaven Bilić dodao je kako se u jednom trenutku činilo da će ostati u Madridu. Poznati nogometaš je iskreno rekao:
“Uvijek sam to govorio i to nisu bile floskule, dodvoravanje navijačima ili klubu – moja velika želja je bila da se umirovim u Madridu. Ali jednostavno, sve ima svoj početak i kraj.“
Luka je odrastao kada je AC Milan dominirao nogometnim svijetom i kada je Zvone Boban bio jedan od glavnih igrača. Odmalena je bio obožavatelj crveno – crnih. U profesionalnoj karijeri, nakon velikog Madrida, došao je u klub koji je kao dijete najviše volio.
“Nakon Reala, uvijek sam to govorio, gdje god ideš je stepenica dolje. Tu nema nikakve dvojbe i to vam mogu potvrditi svi igrači. Ali, mislim da sam došao u klub koji je po renomeu i povijesti jako blizu Real Madridu i po meni je to najidealnija situacija koja mi se mogla dogoditi. Pogotovo zato što Milan volim i kao dijete sam rastao uz talijanski nogomet. Milan je bio klub koji sam najviše obožavao. Kada se pojavila opcija Milana, to je za mene bilo to.“
Jedna od odlika velikih ljudi, sportaša jest želja da svojim radom i zalaganjem vrate roditeljima barem dio onoga što su oni uložili kroz godine podrške i odricanja. Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije je rekao kako je želio da roditelji budu ponosni na njega:
“Da budu ponosni na svoje dijete, da znaju da su ga izveli na pravi put, da su ga odgojili kako treba i da je napravio ono što su oni možda od njega očekivali, što su vjerovali u njega. Danas i sam imam djecu pa znam – kada naprave nešto dobro, nema veće sreće, nema većeg bogatstva.“
Prisjetio se razdoblja, kada je, dok je igrao za Zadar, bio pozvan na turnir u Hajduk, no splitski klub ga tada nije odlučio zadržati. Nakon povratka u Zadar, tadašnji trener Tomislav Bašić ga je stavio na „hlađenje“:
“Svi u Dalmaciji, više-manje, su hajdukovci. Tako sam bio i ja, a tata pogotovo. I otvorila se prilika da mogu otići u Hajduk na pripreme…da ostanem dolje i preselim se igrati za Hajduk. Otvorila se prilika i tata je to napravio mimo Zadra i mimo znanja pokojnoga Tomislava Bašića. Otišao sam dolje, bio sam s današnjim kumom Oštrićem i skupa smo bili dolje oko dva tjedna. Imali smo neke utakmice i treninge. Ljudi u Hajduku su tada odlučili da je prerano za mene, da to još nije to, sada zbog koga, zbog čega…“
Pratila ga je i stigma da je nedovoljno fizički jak. Na pitanje je li ga to ranije znalo uzdrmati, Luka je iskrenim odgovorom poslao važnu poruku: „Nimalo me to nije pokolebalo niti stavilo sumnju u mene da je to tako. Uvijek sam imao veliku vjeru u sebe.
Rekao je da ga je ta stigma na neki način uvijek pratila, međutim, koristio ju je kao dodatnu motivaciju. Negativna mišljenja drugih nisu ga brinula – naprotiv, poticala su ga da bude bolji, dok se uvijek oslanjao na pozitivne komentare oko sebe:
“Nikad nisam mario za mišljenja drugih, zato što moje mišljenje o meni samom nije bilo takvo. Druga stvar bi bila da sam mislio da sam možda mali, slabašan – ali ne, moje mišljenje je bilo suprotno. Jer nogomet nije samo snaga i visina. Nogomet je puno više od same snage… nogomet je puno više tehnika, glava, osjećaj…“
Zaključio je: „Glava je najbitnija. Nikad snaga i brzina neće prevladati nad tehnikom i glavom. Ljudi najviše vole nogomet upravo zbog tih stvari.“
Dotaknuli su se i Tomislava Bašića, za kojeg Luka kaže da je njegov „nogometni otac“:
“Bio je poseban, ispred svog vremena. Imao je razumijevanja za nogomet na visokom nivou. Za mene je bio poseban jer je jedan od rijetkih ljudi koji je vjerovao u mene od početka…Zahvalnost koju imam prema njemu ne može se ni izraziti kroz proste riječi.“
Nastavio je:
“On me preporučio Dinamu, Zdravku“. Nastavio je: “Zdravko me nije znao, oni me nisu znali previše. Uzeli su me na njegovu riječ.“
Iz Dinama je otišao u Zrinjski, zatim iz Zrinjskog u Inter Zaprešić, a iz Intera se ponovno vratio u Dinamo.
“Jedan sam od rijetkih igrača iz te generacije, ‘84., ‘85. godište, koji nije odmah dobio priliku u Dinamu. Nisam otišao ni jednom na pripreme s Dinamom, s prvom ekipom…Ako vjeruješ da sam ja taj, možda me možeš povesti pa vidjeti da li bih se nametnuo, imam li kvalitetu. Ali nije bilo povjerenja…“, rekao je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i dodao:
“Iskustvo u Zrinjskom me izgradilo kao osobu i kao igrača, pomoglo mi je puno.“
O odlasku u Inter Zaprešić je rekao:
“Stvorila se klapa fenomenalna…Mi smo prvih šest kola imali šest pobjeda. Čak smo i Dinamo pobijedili u Zaprešiću. Gurali smo dobro do polusezone, bili smo prvi i tada je Dinamo odlučio vratiti me u tom zimskom prijelaznom roku…“
Supruga Vanja, otac, majka, sestre, stric, djeca – Lukini su zidovi oslonci u svemu. Slaven je istaknuo kako se radi o jedinstvenoj obitelji koja se nije promijenila:
“Kada pogledaš njih, kako da ja budem drugačiji?! Ne mogu biti. I nisam se nimalo promijenio, jer ne mislim da sam sada nešto vau, posebno, zato što sam napravio sve što sam napravio. I dalje se vidim kao normalan dečko koji, naravno, ima svojih boljih i lošijih dana. Kao osoba sam napredovao. Mijenjaš se, napreduješ, ali nisam promijenio ono izvorno što jesam, sazrijevaš… Vanju sam upoznao još dok sam igrao u Interu i ona mi je definitivno dala veliku stabilnost. Kada imaš nekoga kod kuće tko ti omogućuje da se možeš fokusirati na teren, na ono što je primarno. A to nije baš slučaj u današnjem svijetu, da se netko podredi tebi, tvojoj karijeri, kao što je ona to učinila. S te strane – jackpot!“
Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz suradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije. Drugi dio razgovora s Lukom Modrićem pogledajte 1. prosinca na Arena Sport 1 kanalu od 20 sati.
YouTube: https://www.youtube.com/@neuspjehprvaka
Najava jedanaeste epizode: https://www.youtube.com/watch?v=3zZSoFkE_XE
Instagram: https://www.instagram.com/neuspjehprvaka/reel/DRVNZG2iC4B/?hl=en
Tik Tok: https://www.tiktok.com/@neuspjeh.prvaka/video/7575276696585145656?lang=en