Damir Džumhur prije više od deceniju zakoračio je na profesionalnu tenisku scenu i postao redovan učesnik najvećih turnira.
Najznačajnije rezultate ostvario je 2017. godine kada je osvojio ATP turnire u St. Petersburgu i Moskvi, a godinu kasnije dostigao je najbolji ranking karijere – 23. mjesto na ATP listi nakon trijumfa u Antaliji.
Iako je posljednjih godina imao oscilacija, bosanskohercegovački teniser se i dalje održava među najboljih 100 igrača svijeta, a dobre partije ponovo je pokazao na turniru u Umagu.
Pritom je za tako što morao srušiti rekord turnira koji postoji od 1990. godine, jer niko nikada nije odigrao duži meč od onoga što su ponudili u četvrtfinalu Damir Džumhur i Matteo Arnaldi.
Odigrali su tri tie-breaka, bili su na terenu službeno tri sata i 42 minute, nakon kojih je bh. teniser, uz oduševljenje na tribinama Stadiona Gorana Ivaniševića, slavodobitno podigao ruke u zrak.
“Evo, ušli smo u povijest. Bar nešto. I neka sam pobijedio, jer da sam izgubio, ne bi mi to nešto pretjerano značilo. Nevjerojatan meč je to bio s obje strane. I ne mogu si zamjeriti što nisam okončao posao u drugom setu, kad sam imao set i 5:3. Čak ne mogu reći da sam bio pod pritiskom, slično je bilo i protiv Davidovicha Fokine na Roland Garrosu. Tada je čovjek opalio 15 winnera, nisam tu mogao ništa. Teško je kad igraš protiv čovjeka, kakav je sad Arnaldi, koji je mlađi od mene, fizički je bolji od mene jer je mlađi, iako sam i ja dobar, ali opet, on je bio u polufinalu Roland Garrosa, bio je tamo sto sati na terenu dok je dolazio do polufinala. I zna sve. Ali, dobar sam bio. I pomogao je Umag, neke stvari koje me inače prate, u Umagu su drugačije, ugođaj je sjajan, volim ovdje igrati”, ispričao je u dahu Džumhur za Sportske Novosti i onda otkrio:
“Nakon dugog vremena sam uživao u meču. U posljednje vrijeme sam, iskreno, razmišljao da na kraju sezone završim karijeru”.
Ipak, kod 6:5 u trećem setu, na izmjeni, sa zvučnika je krenuo Halid. I dok se “poljem širio miris ljiljana” i dok se pokojni pjevač spremao “umrijeti na tvojim rukama”, podiglo se nešto zemljaka na tribinama, a Damir Džumhur, iako je tada već patio na terenu tri i po sata, počeo je uzbuđeno pljeskati u ritmu omiljene melodije i još dražih stihova.
“Naježio sam se. Evo, i sad sam se naježio. Ali, to je tako. Prvi put da mi se nešto ovako dogodilo na meču. I ta je pjesma nekako obilježila ovo ljeto, nastup reprezentacije BiH na SP-u. Ona scena iz Los Angelesa, gdje je gotovo cijeli stadion ispunjen našim navijačima pjevao tu pjesmu, to je nešto nevjerojatno. BiH je mala država koja nema mnogo uspjeha u sportu i svaki uspjeh je za nas velika stvar. Treba to podržati. A Halid Bešlić je obilježio generacije i generacije. Bio je veliki čovjek, veliki muzičar i ne znam nikoga da je ikada o njemu kazao ijednu lošu riječ. Njegova ostavština je velika i kada netko ode s ovoga svijeta, a o njemu se priča na ovaj način, onda je to dokaz koliko je uspio. I morao sam se naježiti, jer Halid je netko koga sam poznavao i osobno, čovjek je to koji je puno dao i muzici, ali i BiH. Nasmijao sam se i pjevao, bio bih valjda smrknut kod 6:5 u trećem setu, a ovo me je stvarno oraspoložilo i dalo mi dodatne motive za završiti meč”, opet će u dahu Džumhur, već debelo shrvan emocijama.
Emocije su ga dodatno savladale kada je govorio o sinu Luki, koji je pobjedu pratio s tribina i nakon meča mu prišao u zagrljaj.
“Imamo poseban odnos. Uvijek sam govorio kako bih volio da igram tenis dovoljno dugo da me može dijete gledati. I to je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu. Znam koliko smo povezani, koliko je on vezan za mene i ja za njega. Iskreno, u nekim sam trenucima od toliko nervoze poželio i da nije ovdje, da me ne gleda kako sam nervozan. Ali, da dođe, da vidi taj zadnji poen, da osjeti tu pobjedu. To je nešto najljepše. Nema prilike da putujem stalno s njim, ali ovo je nešto najljepše…”.
Damir Džumhur će večeras od 19 sati u finalu Umaga igrati protiv Španca Daniela Meride.
Direktan prenos meča osiguran je na TV kanalu Arena 4 Premium.