Elvir Duraković je lijevi bek koji je svlačionicu Sarajeva ovog ljeta zamijenio onom u Velikoj Gorici.
U izjavi za Germanijak je otkrio i zašto se odlučio na promjenu kluba.
“Zdrava sredina, dobra priča. Pričao sam s nekima koji su bili ovdje i svi su mi rekli da je Gorica idealna za nastavak karijere”, priča Duraković čija je želja za dolaskom u HNL bilo toliko jaka da je na svoju štetu raskinuo ugovor sa Sarajevom, pokupio stvari i javio se Careviću na prozivku.
“Dugo je trajala ta ‘hoću-neću’ situacija. Htio sam otići, ali u klubu nisu bili baš presretni mojom odlukom. I onda smo se malo natezali da bi na koncu raskinuo ugovor. Jednostavno, nisam više bio u glavi pravi. Izgubio sam i volju i želju”, iskreno će ovaj 24-godišnjak koji je imao zanimljiv put od BiH do Hrvatske.
Bio je član mlađih generacija Želje, bio je u Zrinjskom, vratio se u Željezničar pa preko Gračanice, Tuzle, Kaknja i Konjica došao u Sarajevo. Bio je i na posudbi u Šibeniku.
“Svašta sam prošao”, smije se pa priča kako je Želju napustio kao dijete jer su im ukinuli stanarinu i nije imao osnovne uvjete za život, kamo li za nogomet.
“Došao je šef škole i ukinuo sve. Kaže, uvodi mjere štednje. Otišao sam u Zrinjski gdje mi je trener bio Baka Slišković a sa 17 godina sam debitirao za seniore. Onda je došao poziv Želje da se vratim, ali u loše vrijeme. Predsjednik mi je obećao ugovor ali nije znao da će momčad ući u niz od šest poraza što ga je smijenilo. S tom smjenom ode i moje obećanje o ugovoru”.
U Tuzli je bio suspendovan zbog administrativne greške, a konačno je Duraković nogometno procvjetao u Igmanu iz Konjica.
“Došli su moji ljudi koji su me znali od ranije, zajedno smo radili i pisali dobre rezultate. Osvojili smo 2. ligu, bio sam najbolji bek lige i zaradio poziv reprezentacije. I onda mi se dogodi peh. Ozljeda i nekoliko mjeseci sam bio na prisilnoj pauzi”.
Duraković se vratio u Sarajevo, igrao je na Šubićevcu, a u ovoj sezoni krenuo je kod Zorana Zekića. Igrao je Evropu, sve se činilo da je konačno sjelo na svoje mjesta kada su mu rekli u klubu: “ne igraš više”.
“Nazvao sam agenta i rekao mu da je vrijeme za promjene. Da mi treba nova priča, neka zdrava sredina. I ponudili su mi Goricu u kojoj me oduševilo sve. Od suigrača i atmosfere u svlačionici, stručnog stožera, predsjednika, ljudi iz Uprave. Svi dišu za klub, a opet – rade to nenametljivo. Jednostavno, osjećam se sjajno i nadam se da će se to vidjeti na mojim igrama”.