Nova epizoda serijala (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koja se emitira na Arena Sport kanalima, donosi završni, treći dio razgovora s jednim od najboljih nogometaša u povijesti – Zlatanom Ibrahimovićem.
Treći dio popraćen je otvaranjem zanimljivih tema, između ostalog, Ibra je odgovorio na pitanje koje godinama zanima javnost: što se dogodilo s reprezentacijom, zašto je zaigrao za Švedsku, a ne Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu te kako danas gleda na taj izbor. U presjeku karijere razgovor se dotaknuo njegovih najvećih klupskih faza: Barcelona, Milan i Manchester United, a govorio je i o teškoj ozljedi koja je promijenila tijek karijere. O odlasku u Ameriku, povratku u Europu i odluci o završetku profesionalne karijere samo su neke od tema o kojima je otvoreno govorio u poznatoj emisiji.
Govoreći o odlasku iz Intera, Slaven Bilić podsjetio je da je Ibrahimović tada bio omiljen, u velikom klubu i velikom gradu, ali da je ipak odlučio otići. Ibrahimović je objasnio kako je tada FC Barcelona bila vrhunac nogometnog svijeta:
“U to vrijeme FC Barcelona je bila top…Barcelona kao tim, kako su igrali, sve je bilo novo. I traži te Barcelona…osvojili su Ligu prvaka tu godinu. Rekao sam – bio sam tri godine u Interu, osvojio sam scudetto, ligu tri puta, dva superkupa…želim novi izazov. Idem u Španjolsku. Ili Barcelona ili Real Madrid.“
Barcelona ga je željela:
“Rekao sam da želim tamo i želim probati njihovu ligu. Imali su top igrače. Idem se mjeriti s njima…da nisam više u zoni komfora…“
No, upravo taj san pokazao se kao jedno od najtežih iskustava u njegovoj karijeri:
“Tu sam malo platio i naučio da je ponekad bolje da san ostane san nego da postane realnost. Snovi te mogu ubiti… nisam bio sretan.“
Prisjećajući se dolaska u Barcelonu, govorio je o pritisku koji je došao još prije nego što je obukao dres:
“Prije no što sam došao u klub, pisalo se da moj karakter nije dobar za Barcelonu, da sam drugačiji…to me vratilo u Malmö, osjećao sam se drugačijim. O tome sam previše razmišljao i kada sam došao u Barcelonu, samom sebi sam rekao da ću promisliti dva puta prije nego nešto napravim – da me oni zavole…ti si savršen kada si svoj, ali tamo sam pokušavao biti nešto što nisam…“
Zadržao se na odnosu s trenerom Pepom Guardiolom i prvoj poruci koju je dobio:
“Prvi dan kaže mi Guardiola – slušaj, ovdje igrači ne dolaze Ferrarijem. Pitao sam se – Kakva je ovo poruka?! Ja moram biti ono što jesam. Ako dođem ili ne dođem Ferrarijem, što to zapravo mijenja?! Ne mijenja. To mi je ostalo u glavi i sve što sam radio, prvo bih dva puta promislio prije nego bih nešto napravio – to nije okej. Kako se osjećaš izvan terena, tako se osjećaš na terenu.“
Prvih šest mjeseci bilo je, kako je rekao, rezultatski dobro, ali bez jasnog objašnjenja sve se promijenilo:
“Prvih šest mjeseci je bilo dobro. Igram, dajem golove i onda se nešto dogodilo. Do danas mi Guardiola nije rekao što. Nakon tih šest mjeseci više nisam igrao.“
Ibrahimović je istaknuo da nije tip igrača koji traži objašnjenja, ali da je u toj situaciji ipak morao reagirati:
“Ali ja nisam takav da ću otići do trenera i pitati zašto ne igram… ja sam bio velika investicija. 70 milijuna eura su me platili…ne igram i na kraju sam otišao do Guardiole, ali sam mu rekao – prije svega želim ti reći da ne želim stvarati probleme. Ti si trener, ti si ‘gazda’. To što ti odlučiš, tako je. To poštujem, ali imam i ja svoje želje i želim pomoći i tebi i ekipi.“
Smatrao je da je žrtvovan u korist drugih te da je sukob ega bio neizbježan:
“Rekao sam mu da mislim da žrtvuje mene u korist drugih igrača. I meni treba prostora da napravim svoj dio, inače što da ovdje radim? Bolje da igram… Pričali smo sat vremena i na kraju sam rekao: Nije ovo da napravim frku – profesionalac sam, a on meni kaže: klupa, klupa, klupa. Otada nisam razumio što mu predstavlja problem, nikad mi nije ni rekao da je problem. Šest mjeseci je prolazilo…nisam bio sretan…nisam htio ni trenirati, nisam htio biti tu, osjećao sam se drugačijim od drugih. Učinio je da se osjećam nedobrodošlo i nije okej…I kada je tako – ne uživaš u nogometu. Drugi dan sam došao Ferrarijem i parkirao ispred njegovog ureda. Sada je ego protiv ega…nakon toga sam iz Barcelone otišao u Milan.“
Dolazak u Milan opisao je kao povratak u život:
“U to vrijeme Milan dvije godine nije osvojio prvenstvo. Gattuso, Pirlo, Nesta, Zambrotta, Seedorf…to su bili igrači na zalasku karijera i trebali su nekoga tko će ih dići s dna. Rekli su da je Ibrahimović taj…došao sam u trenutku kada nisam bio sretan. Milan mi je vratio želju… osjećao sam se ponovno živim.“
Odlazak u Pariz bio je prvi put protiv njegove volje:
“Nisam htio ići. To je razlika. To je bio prvi put da nisam htio ići. Ali prodali su me zbog financijske situacije… Moja želja je bila ostati…“
Ipak, u Paris Saint-Germainu vidio je projekt i izazov:
“Kada sam bio u Paris Saint-Germainu, to nije bio isti klub kao što je danas. Situacija je bila totalno drugačija nego danas. Izazov mi je bio dići PSG na novi, viši nivo nogometa… rekao sam Nasseru – svaki projekt treba arhitekta. Za tvoj projekt arhitekt sam bio ja…“
Govoreći o egu kroz karijeru, objasnio je:
“Kao igrač, na početku karijere tvoj ego ‘radi’ za tebe. Prema kraju karijere tvoj ego ‘radi’ za druge…to je kao Modrić sada. Nije više zbog njega. On sada radi stvari za druge. Pokazuje im put.“
Dolazak u Manchester United vidio je kao ulaganje cijelog nasljeđa:
“Mourinho me zove i želi da dođem u United…stavit ću svoje dvadesetogodišnje iskustvo u Premier League… i imam 35 godina… to je sada u pitanju moj ponos, moje nasljeđe. Kao u ruletu kada staviš sve na jedan broj. Ja stavim dvadeset godina u Manchester…“
Ozljeda koljena bila je prvi ozbiljan prekid u njegovoj karijeri:
“Povrijedio sam koljeno. To mi je prva prava ozljeda. Panika me uhvatila…Imam 36 godina, cijelu karijeru sam igrao i da na ovakav način završim?! Nije to Ibra…“
Na teren se vratio nakon sedam mjeseci. Mourinho je imao povjerenja da odmah zaigra, međutim:
“Počeo sam igrati… nešto nije u redu, ne osjećam se slobodno, ne osjetim se jak, ne osjetim se ‘Ibra'… Rekao sam Mourinhu da me ne stavlja u igru: Ne mogu ti pomoći na terenu s obzirom na to kako se trenutačno osjećam.“
Amerika je bila test:
“Otišao sam besplatno u Ameriku. Počeo sam od nule…bila mi je potrebna platforma da vidim gdje sam. Prvu utakmicu postignem dva gola i kao da sam Ibrahimović od prije. Ali nije bilo tako. To je bio adrenalin… nakon godinu dana osjećao sam se dobro, potpišem na još godinu dana, od najmanje plaće MLS-a do najveće plaće. Vratio se ‘Ibra'…“
U razgovoru se otvorilo pitanje mogućnosti igranja za druge reprezentacije. Ibrahimović je istaknuo:
“Imao sam putovnicu Bosne i Hercegovine i Švedske. Iz Hrvatske i Bosne me nitko nije tražio konkretno. Bilo je priča, ali ništa konkretno…“
Na pitanje bi li, da je postojao ozbiljan interes, postojala i realna mogućnost promjene reprezentacije, odgovorio je:
“Bilo bi šanse da pobijedimo svjetsko i europsko prvenstvo zasigurno. Hrvatska ili Bosna – ne znam. Ali više šanse Hrvatska, kakva je ekipa bila. “
TikTok: https://www.tiktok.com/@neuspjeh.prvaka/video/7602347195064421640?_r=1&_t=ZS-93apTgjQy2c
Govoreći o trofejima i percepciji ega, zaključio je:
“Svi kažu da sam bio ‘ego igrač’, individualac. Ali, imam 34 kolektivna trofeja. Ako imaš 34 kolektivna trofeja u najvećim ligama, nije moguće da si ‘ego igrač’.“
Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz suradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije.
YouTube: https://www.youtube.com/@neuspjehprvaka
Instagram: https://www.instagram.com/reel/DURDTcRCFfm/?igsh=OTVmZ3g2bHZoYnR1
TikTok: https://www.tiktok.com/@neuspjeh.prvaka/video/7602347195064421640?_r=1&_t=ZS-93apTgjQy2c