Damir Džumhur igra tenis života. Najbolji bosanskohercegovački teniser značajno je podigao formu u ovoj godini, što najbolje potvrđuju rezultati.
Njegov novi uspon na ATP listi počeo je pobjedama na challengerima, a zatim i na prestižnim turnirima, da bi ponovo postao itekako ozbiljan faktor na grand slamovima.
Još su mu svježe uspomene sa posljednjeg velikog nadmetanja, čuvenog Roland Garrosa. Ispao je u trećem kolu, ali nakon što je propisno namučio Carlosa Alcaraza, drugog reketa planete.
Dakle, razloga za razgovor sa Sarajlijom ima napretek, koji je intervju za TV Arena Sport započeo upravo prepričavajući dojmove sa pariške šljake.
“Uspio sam malo i da se odmorim, došao u Sarajevo kratko, na dva dana, da vidim roditelje. Što se posljednjih nastupa tiče, gledam na to kao na neku nagradu za sve dobro što sam uradio u posljednje dvije, dvije i po godine, otkako je krenuo taj moj povratak prema prvih 100 tenisera svijeta. Nikada nisam bio posvećeniji i predaniji ovom sportu kao sada. Uz sve to, mislim i da sam teniski sazrio. To mi donosi dobre rezultate.
Naglasio bih i konstantnost. Mislim da moje igre od početka 2025. godine nisu previše varirale. Ovaj Roland Garros je stvarno bio poseban. I taj meč s Alcarazom. Igrao sam i s Federerom, Nadalom, Đokovićem,… Svaki je bio poseban, ali sada sam igrao na Chatrieru noćni termin, protiv igrača koji je trenutno u najboljoj formi na šljaci, koji je jedan od najboljih na svijetu i koji je već sa 22 godine napravio ogromne uspjehe.
Bila je draž i što sam igrao pred francuskom publikom, a osjećao sam se kao domaći igrač. Stvarno nisam očekivao tu podršku. Nekako se to u toku meča okrenulo. Ljudi su počeli skandirati moje ime, ogromne ovacije sam dobio. Osjećao sam se fenomenalno.“
Alcaraz je vrlo pohvalno govorio o Džumhuru nakon meča…
“On je trenutno najveća zvijezda tenisa. Što se meča tiče, osjetio sam u jednom trenutku da ga je malo uhvatila panika, nije imao odgovor na moju igru u trećem setu. Vidio sam i da je rekao da je čak pomislio da će meč otići u peti set. Ali stvarno je na kraju ipak pokazao da je i psihički i fizički itekako spreman. Nakon tri sata igre je jednostavno dodao brzinu više. Drago mi je da me pohvalio, sigurno da mnogo znače te riječi od jednog od najboljih igrača današnjice i da mi daju vjetar u leđa“.
O vlastitom uzletu u top-formu Džumhur kaže:
“Promijenio sam kondicionog trenera, mislim da je on uveo jednu novu dimenziju moje fizičke spreme. Osjećam se fizički superioran kada igram protiv većine igrača. Protiv Alcaraza se to, naravno, ne može osjetiti jer igrate protiv nekoga ko je 10 godina mlađi i ko je fizički najspremniji igrač na svijetu, ali svi mi kažu da se nikad nisam bolje kretao. Uvijek sam važio za izuzetno brzog igrača, ali evo, sada sa 33 osjećam se možda fizički i najbolje“.
Tajna je i u drugačijem mentalnom pristupu.
“Više uživam u tenisu. Ne pravim sebi neki preveliki pritisak. Poslije i ovog meča s Alcarazom ne želim da sebi pravim neku preveliku euforiju. Taj mentalni pristup je, dakle, potpuno drugačiji. Isto kao i to neko tenisko sazrjevanje, koje je kod mene uvijek bilo malo kasnije. Mislim da sam došao u godine kada uspjevam da se izborim sa stvarima sa kojima ranije nisam uspjevao. Kockice su sada posložene, to je očito proces koji sam morao da prođem“.
Očekuje ga novi napredak na ATP listi poslije uspješnog nastupa u Parizu (trenutno 69. na svijetu), ali tu najbolji bh. teniser ne namjerava stati.
“Gledajući samo ovu godinu, ja sam među 45 igrača na svijetu. Kao cilj se postavlja da godinu završim u Top 50. Ali opet kažem, ne želim na ramena da stavim presing da se nešto mora. Ne razmišljam koji ću biti sad ili za deset dana, bitno je da igra bude dobra. Prije sedam ili osam godina nisam znao da se borim s pritiskom. Možda sam mogao i više od tog 23. mjesta, ali nisam uspio da se izborim sa stvarima oko mene“.
Prevelikog kajanja, kaže, ipak nema.
“U suštini, nema previše stvari za kojima žalim u životu. Naravno da ima situacija za koje bih volio da su bile drugačije. Protiv Zvereva sam 2018. godine imao meč-lopte na Roland Garrosu, u trećem kolu. To jedan od mečeva da mi možda okrene karijeru, da me lansira ka vrhu. Da sam prošao, igrao bih protiv Khachanova, koji u tom momentu nije bio na vrhuncu. Ili da sam imao malo više u žrijebu na grand slamovima, nikada mi se nije otvorilo u tom trećem kolu.
Nekim slabijim igračima od mene znao se otvoriti žrijeb, pa bi došli do četvrtog kola. Meni nikad. Nadam se da ću u nastavku karijere imati tu šansu jer s ovakvom igrom mislim da četvrto kolo ili čak četvrtfinale grand slama nije nemoguće“.
Nastupi za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, naglašava, puno mu znače.
“To je nešto posebno. Mislim da sam kroz karijeru pokazao svima koliko volim igrati za reprezentaciju i koliko to za mene predstavlja nešto posebno. Od svoje 18. godina propustio sam svega dva meča, jedan zbog povrede, a drugi je bio nebitan meč za plasman. To pokazuje koliko volim igrati za svoju državu. Naravno da ću igrati i u Davis Cupu protiv Ekvadora u septembru“.
Istakao je nezadovoljstvo tretmanom koji ima naša teniska selekcija.
“To je najbolja reprezentacija BiH ako gledate svjetske rang-liste, a nikada nije dobila dovoljnu podršku države. Nikada nije bila u fokusu. A kada odemo nas četvorica mislim da će tek tada ljudi shvatiti koliko smo mi pravili dobre rezultate. Za četiri-pet godina neće imati ko da igra. Tu je jedino Andrija Nedić, koji dolazi i koji će biti igrač na top nivou. Zato i kažem da je sve ovo što pravi teniska reprezentacija veliki rezultat, godinama smo među najboljih 30 i stalno se borimo za ulazak u Top 16“.
Ne krije da je pesimista po pitanju budućnosti bh. trenisa.
“Koliko sam puta kroz svoiju karijeru pokušao da naglasim kako tenis u BiH uz ovako malu podršku jednostavno nema svijetlu budućnost. Sve to dolazi na naplatu. Mi smo ratna djeca koja su uz skromne uslove napravila nešto, a vjerujte mi da se ti uslovi do danas nisu puno promijenili na bolje.“
Otkriva i šta namjerava raditi nakon što okači reket o klin.
“Kada završim karijeru, moći ću više da se posvetim tenisu u BiH. Pokušat ću, koliko god je moguće, da podignem sve na viši nivo. Pokušat ću s ostalim našim teniserima da vidim koji je najbolji način da popularizujemo sport. Da li je to uz neku akademiju, uz neku našu želju da radimo… Ali opet, bez pomoći države to će biti teško. Nadam se da će meni, kao našem najboljem teniseru, država izaći ususret da napravimo nešto za djecu u BiH koja žele da igraju tenis“.