Janica Kostelić gošća je devete emisije treće sezone serijala “(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem”, koja se emitira na Arena Sport kanalima.
Jedna od najuspješnijih sportašica ovih prostora, nakon dugog izbivanja iz javnosti, odlučila je za poznatu emisiju ispričati svoju sportsku priču. Samosvjesnost i neopterećenost uspjehom samo su neke od odlika kojima je oduševila gledatelje, a posebno se istaknulo njezino razmišljanje o tome što njoj sport predstavlja – igru i zabavu. Upravo to razmišljanje može poslužiti kao inspiracija mladim generacijama.
Tri velika kristalna globusa, sedam malih kristalnih globusa, od čega su tri u slalomu i četiri u kombinaciji, pet puta svjetska prvakinja, šest olimpijskih medalja i to četiri zlatne i dvije srebrne medalje su impresivne brojke za karijeru jednog skijaša ili skijašice, ali ono što je još impresivnije je činjenica kako je Janica to sve postigla do svoje 24. godine kada je objavila kraj svoje karijere. Odlazak u “mirovinu” u najboljim sportskim godinama, s brojnim ozljedama tijekom karijere, ali i još brojnijim postignućima, stavlja ju na posebno mjesto u svijetu sporta.
Dugo vremena je prošlo od kada se Janica povukla iz profesionalnog sporta. Dodao je Slaven Bilić da je to bilo bez pompe, a pomalo i mistično. Otkrila je ova velika sportašica kako je trenutno najviše mama: “Hvala Bogu, imam tu privilegiju da mogu svoje vrijeme njima podrediti i s obzirom na to da sam dobar dio svoje karijere odradila…Sada povremeno radim nekakve projekte, ali nije to nešto gdje sam zauzeta od osam do četiri, da sam u uredu i da nemam neku slobodu kretanja.”
Otkrila je kako nikada nije požalila što se povukla iz skijanja:
“Na početku svoje zadnje sezone sam znala da više na kraju sezone neću skijati, ali smatrala sam da je to moja stvar i ničija druga. Osoba sam koja ne voli ni previše pričati, pogotovo o nekim svojim ciljevima jer smatram da ti tu ljudi uzimaju puno energije. Željela sam to napraviti na svoj način.”
Dodala je kako je jednostavno željela uživati u svojoj posljednjoj skijaškoj sezoni kao što je uživala u svima do tada:
“Zadala sam si neke ciljeve koje sam željela ostvariti u toj sezoni i to sam si sve i ostvarila. Doslovno nitko osim mene nije znao. Ni brat, ni mama, ni tata, ni treneri… “
Dodao je Slaven kako su svi njenu odluku doživjeli kao naglu. Povukla se na vrhu, kao mlada sportašica koja je naviknula na brojne obaveze što je posebno izraženo u individualnom sportu. Na neki način “žrtvovanje” da bi bila na visini zadatka.
“Nije to žrtvovanje, to je ulaganje… Ne vidim to kao nikakvu žrtvu, radim nešto što volim i radim to dobro. Tko ima privilegiju da se bavi s nečim što voli?”, rekla je Janica Kostelić i nastavila:
“Znam staviti stvari u pravu perspektivu. Možda zato jer dobro poznajem sebe pa mi je možda zato lakše. Nikada se nisam bavila s drugim ljudima i s vanjskim čimbenicima na koje ne mogu imati utjecaj. Jedini utjecaj koji mogu imati sam ja. Zato sam se voljela baviti sobom i svojim razmišljanjima i na koji način bih sebe mogla poboljšati, nikad se ne uspoređujući s time što netko drugi radi, kopirajući nekog drugog… Imala sam sreće da imam opušten način razmišljanja i ne opterećujem se previše ni s uspjehom ni s neuspjehom.”
O tome je li svjesna velikog uspjeha koji je postigla, najveća skijašica svih vremena je rekla:
“Glupo je reći da nisam svjesna, ali tako je jednostavno trebalo biti. Ne mislim da sam išta bolja ili kvalitetnija od bilo koga. Svi smo mi ljudi koji su odabrali raditi nešto uspješno ili manje uspješno. Meni uspjeh ne čini čovjeka, bio to uspjeh na fakultetu, poslu, u sportu. Svaki dan i naše odnošenje prema ljudima i prema zajednici čini nas onime što jesmo, a to jesmo li u nečemu više ili manje uspješni, to je fora ili nije fora… fora je biti uspješan, ali ništa više od toga. Ne vidim ništa toliko ekstravagantno u tome što sam ja napravila.”
Istaknuo je Slaven kako je Janičin sportski put gotovo preslika priča velikih sportaša s naših prostora, ali uz jednu veliku razliku, a to je da je, primjerice, do teniskih i atletskih terena lako doći, dok to nije slučaj sa skijalištem. Je li to bila, kako je rekao, nevjerojatna ideja njezinog oca Ante koji je htio dokazati da se može uspjeti i u najtežem sportu, Janica je odgovorila:
“Tata je nastupao u reprezentaciji Jugoslavije u skijanju i znam da je jako volio skijanje… Sada kao roditelj ne vidim u sebi da bih imala tu snagu i viziju koju je on imao… Ne znam koju je snagu i viziju imao u glavi, imao je moju mamu, tj. svoju ženu. Bez nje isto to nula bodova. Svaka čast njemu za sve, ali bez mame ništa.”
O tome je li bilo moguće sanjati toliko veliki san, dok pritom ovdje nema tog snijega, tih uvjeta: “Nikada taj svoj sport nisam shvaćala ozbiljno. To je igra, zabava. Sve je igra, zabava i pustolovina.”
Počeci su bili izazovni, pomalo robinzonski iako Janica nikada nije osjetila da imaju financijske poteškoće:
“Ne znam, valjda kao dijete nemaš percepciju o svijetu i kako bi on trebao funkcionirati. Ti znaš ono što znaš. Meni je bilo jasno da kada smo išli na ta dječja natjecanja, onda smo spavali u hotelu. Ali, recimo, došli smo negdje u Austriju i sada, tata ima za žičaru, ali nemamo onda za hotel. Spavala bih u autu, njih dvoje bi spavali vani… Meni je to sve bilo onako cool. To mi je bilo zabavno i bilo mi je lijepo.”
Slaven je postavio pitanje vezano o treninzima njezinog oca Ante, čije su se metode nekad smatrale teškima, ekstremnima pa su ga zbog toga znali i kritizirati. Upitana kako danas gleda na to, rekla je:
“Opet je stvar perspektive. Gledajući druge kako treniraju, odustala bih od skijanja da sam morala tako trenirati. To je monotono i dosadno i svaki dan isto. Meni je svaki trening s tatom bio zabavan jer nikada nije bio isti i nikada mi nije bilo dosadno trenirati…”
“Imao si treninge koji su bili specifični, bili su teški, ali su bili zabavni”, rekla je jedna od najvećih sportašica.
Na pitanje može li izdvojiti pojedini uspjeh ili utrku, rekla je:
“Ne razmišljam na taj način. Što bi bilo kad bi bilo. To je trošenje vremena na razmišljanje o nečemu što ne možeš promijeniti umjesto da razmišljaš o stvarima koje možeš. Jedna medalja mi je bila fora, a to je bila na veleslalomu na Olimpijskim igrama. To je bila zadnja utrka koju smo vozili i bila sam jako iscrpljena. I psihički i fizički. Više psihički nego fizički. Na tim Olimpijskim igrama sam naučila nešto što nisam mislila da postoji, a to je da čovjek više ne može biti sretan… Osvojim medalju, dobra sam, pa drugu medalju i to je tolika količina tih sretnih emocija koje užasno iscrpljuju. Nemoguće je stalno biti sretan i onda sam emotivno bila prazna.”
Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz suradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije. Drugi dio razgovora pogledajte 10. studenog na Arena Sport 1 kanalu od 20 sati.
YouTube:
https://www.youtube.com/@neuspjehprvaka
Najava devete epizode:
https://www.instagram.com/neuspjehprvaka/reel/DQEvXHkiNzA/?hl=en
Instagram:
https://www.instagram.com/neuspjehprvaka/p/DQKTGmJCC3D/?hl=en
https://www.instagram.com/neuspjehprvaka/reel/DQPP8urCNM6/?hl=en
https://www.instagram.com/reel/DQUwS3LiNS2/?igsh=dGN5dXhjcHR6Nmo3
Facebook: