Jedan od najvećih rukometaša svih vremena Nikola Karabatić gost je pete emisije treće sezone serijala “(Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem” koji se emitira na Arena sport kanalima.
Velika ispovijest jednog od najvećih sportaša modernog doba otkrit će zanimljive i nepoznate detalje iz njegova života. Kako izgleda život nakon vrha? Nakon tri olimpijska zlata, četiri svjetska, četiri europska, Lige prvaka, titula u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj…?
O novoj fazi nakon profesionalne sportske karijere, nedostaje li mu profesionalni rukomet, kako izgleda život pod reflektorima dok te svi smatraju najboljim te kako ostati godinama na vrhu neke su od tema o kojima je govorio Nikola Karabatić Slavenu Biliću. Dotaknuo se i sportskih početaka, otkrio veliku povezanost koju ima s obitelji, uzore, a govorio je i o Ivanu Baliću i razdoblju kada ih se prikazivalo kao rivale. Kako biti šampion i što sve treba žrtvovati da bi to ostao zna Nikola Karabatić.
Slaven Bilić je na početku razgovora istaknuo da se rukometni svijet unisono slaže kako je Nikola Karabatić jedan od najboljih, a po mnogima i najbolji rukometaš modernog doba. Što klupski trofeji, što reprezentativni, što individualne nagrade. Iznad svega, trajanje njegove karijere na najvišoj razini stavlja ga na sam vrh rukometnih velikana. Upitan kako se osjeća u prvoj sezoni kada nema velikih obaveza na koje je naviknuo, velikan rukometa je rekao:
“Sjajno se osjećam. Prvi put da živim bez tog unutrašnjeg cilja da budem najbolji na terenu, u rukometu. Sada nemam više to. Nemam više taj sport, tu motivaciju i učim svaki dan živjeti bez tog pritiska i želje da osvojim utakmice, titule. Učim se normalnom životu i lijepo mi je. Uživam s obitelji. Imam više vremena za suprugu, djecu, prijatelje. Svaki dan učim kako mogu sve što sam naučio kroz sport, kroz tu nevjerojatnu karijeru, kako da to upotrijebim ne samo u profesionalnom sportu, nego s klincima, s medijima… Učim novi život…“
“Nije da mi ne fali rukomet. Ne fali mi natjecanje…“, rekao je Nikola na temu života nakon profesionalne sportske karijere i objasnio:
“Taj mentalitet koji te gura da budeš najbolji, da daješ sve od sebe, da budeš bolji od ovog preko puta tebe, od svih drugih, od svih drugih ekipa. Taj mentalitet mi ne fali, jer onda si sretan samo kada pobijediš, samo kada osvojiš medalju…“
Sportom i rukometom i dalje je okružen svaki dan:
“S PSG-om sam, tu sam još ambasador. Djeca, sin mi igra rukomet. Dolazim na svaku utakmicu, gledam rukomet na televiziji, imam ugovor sa beIN SPORTS, francuskim programom koji prenosi rukomet… U biti, rukomet mi ne fali jer nisam otišao. S bratom imam akademiju…“
Nikola je rođen u Nišu. Otac Branko dolazi iz okolice Trogira, bio je rukometni golman koji je dobio ugovor u Mehanici iz Niša gdje je upoznao Nikolinu majku Radmilu. Ona je, kada je Nikola imao tri i pol godine, završavala studij medicine. Odselili su u Pariz. Iako su sjećanja iz Niša mutna, korijeni su duboki. Odrastanje u Francuskoj? Nikad se nije osjećao kao stranac.
“Uvijek smo bili vrlo ponosni na naše korijene. Bivša Jugoslavija, Hrvatska, Srbija… Ali u isto vrijeme je tata bio ponosan kada smo dobili državljanstvo… Nikada se nisam osjećao kao stranac. Uvijek kao Francuz. Pola Francuz, pola Jugoslaven. Mislim da mi je to dosta pomoglo i otvorilo razmišljanja i taj odnos i poštovanje prema svim nacijama i svim ljudima…”, rekao je poznati rukometaš.
Otac Branko – rukometni golman, profesor tjelesnog, trener i iznad svega – životni vodič.
“Nisam mogao imati boljeg uzora u kući…. Od tate sam dobio disciplinu, a u isto vrijeme mora se uživati u životu jer je život lijep. Od mame sam dobio tu vatru, tu unutrašnju vatru koju vidim u svim sportašima bivše Jugoslavije koja ih tjera da budu najbolji, da dostignu nešto veliko…“, istaknuo je sportaš.
Na temu krucijalnih odluka u životu, Nikola Karabatić je istaknuo razgovor s ocem koji mu je zauvijek promijenio smjer razmišljanja i stava prema igri. Nakon loše odigrane utakmice kada je imao 15 godina, otac mu je ukazao na to kako nije problem u promašenim udarcima, već u nečemu čega on tada nije bio svjestan – a to je strah zbog kojeg nije uspio nastaviti igru:
“Pritisak je bio preveliki da još ne promašiš i prestao si. Ako želiš, ako ti je cilj biti najbolji na svijetu i da igraš za reprezentaciju… Ako te za ovu malu utakmicu jedan, dva poraza poremeti, onda je gotovo, nećeš uspjeti. Stres će ti biti preveliki, pritisak isto. Onda je bolje da odmah prestaneš. Razmisli i sutra mi reci želiš li dalje ili ne… Prvi put me tata stavio ispred zida i morao sam odlučiti. To mi je bilo vrlo bitno i rekao sam – ne tata, hoću naprijed!“
Kada je to osvijestio – strah više nikada nije osjetio:
“Od tada se više nikada nisam uplašio na terenu. I ako sam imao 16, 17 godina, igrao već prvu ligu i s 18 igrao za reprezentaciju, nikada se nisam bojao pokušati…”
O legendarnom rivalstvu s Ivanom Balićem koje je obilježilo jednu rukometnu eru, Nikola je govorio s poštovanjem:
“Ivano je jedan od najboljih igrača rukometa svih vremena. I on je legenda, a u isto vrijeme nikada nismo igrali zajedno u timu. Uvijek smo bili jedan protiv drugoga…sjećam se te 2009. godine kada smo igrali, svi mediji samo su očekivali utakmicu Francuska-Hrvatska u finalu. Čitao sam članak gdje su citirali nešto što nisam rekao protiv Ivana… da se tako montira to rivalstvo kad sam ja njega toliko poštovao.
Mislim da je bilo van naše kontrole da se tako nešto izgradilo. Kao igrač, naravno da sam htio biti bolji od Ivana jer to je kao sportašu cilj da se natječeš i da budeš bolji od ostalih i bolji od najboljih. Uvijek sam gledao kako igra i divio se njemu i Hrvatskoj, kako su oni igrali, igračima koje su imali. Ali u isto vrijeme i veliki rivalitet jer sam znao da ako želimo mi kao ekipa, ako ja želim biti najbolji moramo ih pobijediti…“
O najvećem pritisku rekao je:
“Najveći pritisak dolazi od mene. Cilj koji sam imao odmalena, to me toliko povuklo naprijed i trebao sam uspjeti. Puno sam očekivao od sebe, da budem uvijek najbolji, da uvijek dam sve najbolje od sebe. To što sam htio biti najbolji, može arogantno zvučati, ali to je bilo u biti nešto unutrašnje što me tjeralo svaki dan, da dam sve od sebe na terenu, treningu… To mi je bio najveći pritisak i nije bilo lako živjeti s time…“
Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz suradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije. Drugi dio razgovora s Nikolom Karabatićem pogledajte 28. travnja na Arena Sport 1 kanalu od 20 sati.
YouTube: https://www.youtube.com/@neuspjehprvaka
Najava pete epizode: https://www.youtube.com/watch?v=5lN7waduyeE
Instagram: https://www.instagram.com/neuspjehprvaka/reel/DIWygPQIDyx/?hl=en