Safet Sušić, čovjek je kojeg mnogi i danas smatraju jednim od najtalentiranijih fudbalera kojeg je naša zemlja imala. Nakon što je stigao i Zavidovića, bio je glavna uzdanica FK Sarajevo, a potom je otišao u PSG. Tamo je proglašen najboljim igračem kluba u historiji, a imao je i veliki doprinos uspjesima reprezentacije Jugoslavije.
Nakon igračke karijere, posvetio trenerskom poslu, a najzapaženiji rezultat ostvario je kao selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine, koju je prvi put u historiji odveo na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine.
I nakon više decenija u ovom sportu, o fudbalu govori s istim žarom kao i onda kada je briljirao na travnjacima. U razgovoru za Sport Centar popularni Pape govorio je o svojim fudbalskim počecima, putu kroz fudbalsku karijeru, poziciji na klupi reprezentacije BiH, ali i o sadašnjoj reprezentaciji. Neizostavno pitanje je i FK Sarajevo.
Mnogo se pričalo o Vašem talentu. Jeste li tada imali osjećaj da ste ispred svog vremena, po načinu razmišljanja i razumijevanju fudbala?
“Pravo da vam kažem, kada sam bio mlad i kada još nisam počeo trenirati, svi smo igrali fudbal. Nismo imali ništa drugo, nego škola i fudbal, prije ili poslije škole. Vidio sam tada da, ipak, u odnosu na ostale malo odskačem, ali nisam puno razmišljao o tome. Nisam pravio nikakva poređenja, ali sam vidio kada sam igrao sa drugovima da je ipak bila razlika između mene i ostalih.”
Šta je bilo presudno da nađete svoj put u fudbalskim vodama?
“Među tom djecom uvijek je bilo izrazitih talenata. Mnogi, dok su mladi, možda nisu toliko motivirani, mnogi se zaustave na tom svom putu. Imaju druge interese i odu u nekom svom drugom smjeru. Ja sam imao sreću da sam zaista volio fudbal, od kako znam za taj sport. Uvijek mi je bio cilj da igram, da napredujem i stalno sam razmišljao da jednog dana postanem fudbaler.”
Kada se osvrnete na period u kojem ste vodili reprezentaciju BiH i izborili plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, kako sada gledate na to poglavlje svoje karijere?
“Prije nego što sam postao selektor nekoliko puta su me kontaktirali i pitali da li bi preuzeo reprezentaciju. Međutim, uvijek me je bio strah preuzeti reprezentaciju, a ne moći nešto s njom napraviti. U jednom trenutku kada sam vidio da imamo zaista dobru generaciju, a bio sam slobodan, prihvatio sam poziv. Malo sam razmišljao, prvi put sam odbio jer me nekako bilo strah neuspjeha, a onda sam prihvatio da budem selektor. Vidio sam da imamo ekipu koja može dosta napraviti.
Ja sam uvijek gledao interes reprezentacije. Nikada mi niko nije mogao utjecati na neki eventualni poziv igrača ili sastav ekipe. Stvarno to ne mogu reći. Tu sam odlučivao sa mojim saradnicima s kojima sam imao odličan odnos. Možda sam u jednoj utakmici na Svjetskom prvenstvu, protiv Nigerije… Možda sam trebao malo više rizikovati od početka, trebao sam staviti Vedada Ibiševića sa Edinom Džekom zajedno od prve minute.
Utakmicu smo izgubili sa 1:0, a Ibiševića sam stavio na klupu jer je imao tešku sezonu u klubu i dvije utakmice pripremne koje smo igrali s Meksikom i Obalom Slonovače smo pobijedili, tako da smo se odlučili za malo drugačiji sistem. To mi je ostalo nekako, s obzirom na sve što je Ibišević dao reprezentaciji i kakav je momak bio, možda sam pogriješio.”
Kako gledate na današnju reprezentaciju BiH i kako doživljavate rezultate u posljednjih nekoliko godina?
“Ekipa je sada puno slabija nego ona koju sam ja imao. Nisu se ni mogli očekivati neki izuzetno dobri rezultati. Ove kvalifikacije zaista smo dobro počeli sa četiri pobjede iz četiri utakmice i onda taj poraz u Zenici protiv Austrije i ovaj sada neriješen rezultat na Kipru gdje smo vodili 2:0 doveo nas je u situaciju da jednostavno moramo da se zadovoljimo i da sve uradimo da sačuvamo drugo mjesto.
Bez obzira što imamo šanse čak da budemo i prvi u ovom trenutku, ne bismo trebali o tome razmišljati. Trebamo se skoncentrisati na utakmicu protiv Rumunije i uraditi sve da se ta utakmica ne izgubi. Paradoksalna je situacija da sa dva boda možemo u baraž, a sa tri biti treći. Sa dva neriješena rezultata idemo u baraž, a ako bismo izgubili od Rumunije, a pobijedili Austriju, ostali bi na trećoj poziciji.”
Možemo li na kraju doći do novog nastupa na Svjetskom prvenstvu?
“Trebamo biti realni u sagledavanju stvari. Lično ne vjerujem da možemo biti prvi u kvalifikacionoj grupi. Austrija igra zadnju utakmicu kući i ima bolji tim od nas, ali imamo šansu za taj baraž. Nadati da će nas pogledati i malo sreća da dobijemo ekipu s kojom se možemo boriti i preko toga otići na Svjetsko prvenstvo.”
Kako vidite stanje u bh. fudbalu, a posebno FK Sarajevo, klubu u kojem ste stekli afirmaciju?
“Malo mi je neshvatljivo da Borac i Zrinjski zadnjih godina dominiraju u odnosu na Sarajevo, pa i na Želju. Vidim da je Željo krenuo malo bolje ove godine, ali da nisu u stanju čak ni da se bore za titule zadnjih godina. Malo mi je neshvatljivo. Znam da predsjednik Sarajeva Mirvić pokušava sve. Ulaže u ekipu dovodi igrače i trenere, ali nije mi jasno zašto stvari ne funkcionišu. Moram reći i da ne poznajem dobro ekipu da bih mogao praviti neko poređenje između Sarajeva i drugih ekipa. Ne bih mogao konkretno reći da li oni imaju bolji tim od nas ili je u pitanju nešto drugo. Zaista mi nije jasno.”