Drugi dio povijesnog razgovora s Lukom Modrićem u emisiji (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koji se emitira na Arena Sport kanalima, donosi iskrenu priču o ključnim trenucima karijere nogometnog velikana.
U dvanaestoj epizodi treće sezone poznate emisije, Luka je s gledateljima podijelio dojmove i sjećanja na razdoblje odlaska u Tottenham, veliki transfer u Real Madrid te susrete s najvećim nogometnim zvijezdama. Otkrio je i koliko mu je bilo teško nakon velikog poraza hrvatske reprezentacije od Turske na Europskom prvenstvu 2008. godine, ali i objasnio zašto je nekad potrebno doživjeti neuspjeh. Opisao je i osjećaj kako mu je bilo stati na Bernabeu stadion, ali i kako zadržava fokus:
“Samo taj zeleni teren, lopta, suigrači i totalno si u fokusu. Nema nikakve distrakcije, da te nešto može omesti. Najugodnije se osjećam na terenu. Čak i kada imaš neke probleme, dođeš na teren i sve zaboraviš.“
Ovaj razgovor, osim što donosi uvid u njegovu karijeru i put prema vrhu, predstavlja i vrijednu lekciju iz života i sporta – posebno za sve mlade sportašice i sportaše koji sanjaju velike snove. Luka Modrić nas uči da se uspjeh gradi stepenicu po stepenicu – fokusom, radom i vjerom u sebe.
Rekorder po broju utakmica za Hrvatsku, jedne se sjeća s gorkim okusom. Bilo je to dramatično četvrtfinale protiv Turske na Europskom prvenstvu 2008. godine koje se održavalo u Austriji i Švicarskoj. Hrvatska je bila nadomak velikog trijumfa, no nekoliko sekundi prije posljednjeg sučeva zvižduka Turska je izjednačila s Hrvatskom 1:1. U raspucavanju jedanaesteraca, Hrvatska više nije imala snage i izgubila je.
“Ta se utakmica jednostavno ne može zaboraviti. To je možda najteži trenutak u mojoj nogometnoj i profesionalnoj karijeri. Bilo je stvarno jako teško to procesuirati, zašto se dogodilo, kako i što smo mogli bolje“, iskren je bio jedan od najvećih nogometaša današnjice i nastavio:
“Sljedećih nekoliko mjeseci nisam mogao normalno funkcionirati. Čak i kad sam otišao u Englesku, u početku sam još razmišljao o tome. Nije bilo lako“, rekao je Luka i dodao Slavenu:
“Sjetite se situacije i trenutaka u svlačionici nakon Turske, što je to bilo. Tako nije ni na sprovodu, kako je bilo u našoj svlačionici… Ali opet, to te na drugu stranu ojača. Bez tih neuspjeha možda ne bih znao dovoljno cijeniti uspjehe koji dođu poslije. Koliko god ne želiš – tako nešto ti treba, ali ti treba da iz toga nešto naučiš, da izađeš jači da bi se poslije mogao više veseliti uspjehu.“
U presjeku Lukine karijere, dotaknuli su se i njegova velikog transfera u Tottenham 2008. godine. Start je bio škakljiv, istaknuo je Slaven, međutim dolaskom Harryja Redknappa stvari su se mijenjale. Luka je priznao da početak nije bio idealan te iskreno dodao kako je u tom periodu još uvijek procesuirao veliki poraz Hrvatske od Turske na Europskom prvenstvu iste godine:
“U Tottenhamu nije krenulo najbolje. Prije svega, pripreme su me ‘satrale’, jer su bile jedne od najtežih priprema koje sam imao u životu. Možda je razlog i taj što nakon Eura, nakon te traume, nisam htio čuti za nogomet. Mjesec dana koje smo imali slobodno nisam ništa radio, a inače sam ‘lud’ kad ništa ne radim – ili igram košarku, tenis… Tih mjesec dana baš ništa nisam radio – bila mi je ‘puna kapa’ nogometa zbog poraza od Turske… A onda sam došao tamo: pripreme, trčanje, tri treninga dnevno…“
Nastavio je kako sezona nije krenula dobro. Izgubili su prvih nekoliko utakmica, no nakon nekoliko kola za trenera je stigao Harry Redknapp i stvari su se počele mijenjati.
“Mislim da smo svojevremeno u Premier ligi igrali jedan od najljepših nogometa. S Harryjem smo igrali fenomenalan nogomet. Obožavao je Hrvate. Bio je idealan trener za ekipu koju smo imali u tom periodu – pravi stručnjak, frajer, razumije nogomet“, rekao je Luka Modrić.
Nakon Tottenhama stigao je veliki Real Madrid. Na pitanje je li istina da je tadašnji predsjednik Tottenhama Daniel Levy rekao kako će ga iz Tottenhama jedino pustiti u Real, jedan od najboljih veznjaka svih vremena je otkrio:
“Istina je da mi je obećao, ali ne kada se nije dogodio Chelsea. Na polusezoni mi je obećao, jer sam i dalje inzistirao da želim ići – Chelsea me još uvijek htio možda i iduću godinu…. Imali smo razgovore čak i o produljenju ugovora i potpisivanju novoga… Međutim, u jednom trenutku mi je, ne znam zašto, to on možda bolje zna, rekao – jedini klub u koji bih te pustio da ideš je Real Madrid. I sad, Real Madrid…koliko god vjeruješ u sebe, nekad ti zvuči nedostižno i misliš to je možda predaleko. Jer Real, to je posebno. Tamo sam bio 13 godina i znam o čemu pričam…“
Na pitanje sjeća li se dolaska u Real Madrid, svlačionicu Reala i je li ga stadion Bernabéu „progutao“, Luka je pokušao približiti taj poseban osjećaj:
“Sjećam, kako ne?! A to da te ‘Bernabéu’ proguta sam osjetio kada smo s Tottenhamom igrali četvrt finale Lige prvaka. Dok smo se Čarli i ja zagrijavali, u jednom trenutku sam mu rekao – imam osjećaj kao da mi ovdje publika stoji na glavi. Što je ovo?! Gledaš i ne vjeruješ gdje si! Nevjerojatan osjećaj.“
Dodao je kako od tada razumije ekipe koje dolaze igrati protiv Reala:
“Koliko je teško, kakav respekt i kakav strah imaju kada igraju s Realom. I to je razlika koja Real izdiže od ostalih. Osjećaj koji ti daje ‘Bernabéu’ je nešto nevjerojatno – to strahopoštovanje. Teško je za opisati dok to ne doživiš, dok ne izađeš na taj stadion, dok ne istrčiš igrati“, rekao je bivši kapetan Real Madrida te se prisjetio svog prvog dana u Kraljevskom klubu:
“Prvog dana, odradio sam liječničke preglede, predstavljanje na stadionu. Popodne je bio trening, ulazim u kamp ‘Valdebebas’, prvi me dočekuje Iker Casillas van svlačionica i kaže – dobro došao, osjećaj se kao kod kuće… Zatim sam ušao u svlačionicu, kad ono – veći od većeg: Christiano, Karim, Higuaín, Xabi Alonso. Christiano je taman bio na stolu na masaži i rekao – napokon si došao!“
Iako je došao među velikane nogometa, to ga nije „poljuljalo“. Istaknuo je kako je znao da se došao nametnuti, da je znao da je „taj“ i da nije tu slučajno. Ipak, početak u Realu nije bio lagan. Na pitanje je li tada pomislio da bi bilo bolje da je ostao u Tottenhamu ili da je otišao u Chelsea, Luka je jasno rekao:
“Ma ne, ni u jednom trenutku. Bio sam sretan što sam tu, što mogu trenirati s takvim klasama, biti u takvom klubu. Odmah sam osjetio – kroz treninge vidiš je li to to i ja sam vidio da jest. Igrao sam protiv nekih od tih igrača i osjetio na terenu da se mogu s njima nositi. Od prvog trenutka znao sam da je to to i nisam imao ni najmanju sumnju da neću uspjeti tamo…Mourinho je trener koji je najzaslužniji za moj dolazak u Real. Da on nije bio trener, možda nikada ne bi došao u Real. Tražio je mene i nikog drugog.“
U Realu je postao ultimativni profesionalac:
“U Realu sam, nakon druge ili treće godine, prvi put angažirao osobnog trenera, jer ga imaju svi. Svi rade dodatno. Nitko ne završi trening, ide pod tuš i ode kući – već teretana, masaža, jedan igra košarku, jedan tenis. Aktivan si… Real te na to, na neki način, natjera.“
Dugi niz godina je u vrhu svjetskog nogometa. Očekivanja su ogromna, od medija, navijača, kluba, uprave – ali i on sam od sebe očekuje izvrsnost. O tome kako to uspijeva, tim više što je vezni igrač, a vezni, kako je Slaven istaknuo, nemaju pravo na gubljenje fokusa cijelu utakmicu, Luka je rekao:
“Sve sa strane jednostavno kao da ne postoji. Samo taj zeleni teren, lopta, suigrači i totalno si u fokusu tome. Nema nikakve distrakcije, da te nešto može omesti. Najugodnije se osjećam na terenu. Čak i kada imaš neke probleme, dođeš na teren i sve zaboraviš…Znaš da su očekivanja velika od tebe, znaš da uvijek moraš biti miran, kao vezni igrač ne možeš čekati svojih deset minuta, nego moraš cijelo vrijeme biti na nivou, držati balans ekipe, organizirati ekipu, da vide da se mogu pouzdati u tebe, da si miran, staložen, da daješ podršku suigračima, da ih usmjeravaš, daješ savjete. To je ono što je moja uloga na terenu, jer golovi i naslovne role pripadaju Ronaldu, Benzemi, više nego veznim igračima. Ali, bez nas veznih teško može funkcionirati i ekipa teško može imati balans i kvalitetu. Nije da bez veze govore da uvijek sredina terena odlučuje o svemu.“
Na Slavenovo pitanje gdje vidi svoju prednost u odnosu na protivnike na utakmici, rekao je:
“Mislim da u prepoznavanju situacija na terenu i da tu radim razliku. Nekada vidim stvari prije nego što se možda dogode i mislim da je to razlika u odnosu na druge. Iako mi je teško o sebi pričati i ne volim to… i moj karakter. Mislim da je moj karakter tu jako važan jer sam ‘fighter’, borac, ne predajem se nikada.“
Dotaknuli su se i teme rasta Lukine uloge u Real Madridu. Od još jednog veznog igrača u Realu s velikom konkurencijom, postao je starter, zatim protagonist pa režiser igre – do kapetana i mentora.
“Sve je išlo nekim svojim tokom. Naravno, bilo je uspona i padova, ali mislim da je sve išlo onako kako je trebalo ići. Mislim da put koji sam prošao, prošao bih opet i ništa ne bih mijenjao. Sve je išlo kako treba, stepenicu po stepenicu“, rekao je Luka.
Pred kraj drugog dijela razgovarali su i o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji te njegovom viđenju nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i Europskom prvenstvu u Francuskoj. Za Brazil je rekao:
“Ne bih htio da se itko osjeća prozvanim, ali to je bilo naše najlošije natjecanje i najlošiji ambijent koji je ikada bio u reprezentaciji. Od početka se vidjelo da nemamo šanse napraviti bilo kakav uspjeh i iskorak… Moje najlošije natjecanje. To sam i tada rekao, nakon tog natjecanja. Ali jednostavno, ambijent i atmosfera u reprezentaciji nikada nisu bili lošiji. Bilo je dosta klanova što je čudno za reprezentaciju. Zato mi uvijek pričamo i hvalimo se s tom atmosferom, ambijentom, zajedništvom koja nam daje tu snagu i koja nas je dovela do tih uspjeha – jer bez toga nema šanse…Ali jednostavno to natjecanje nismo bili klapa, nismo imali zajedništvo i završili smo kako smo završili.”
Za Euro u Francuskoj je rekao kako su igrali odličan nogomet i atmosfera se popravila.
“Opet se vratilo zajedništvo, ali opet, bilo je među nama igračima, nismo bili u najidealnijim odnosima, ali smo to nekako uspjeli zatomiti i staviti se u servis reprezentacije… Vjerojatno tada nije bilo vrijeme ili nije bilo suđeno – i ispali smo… Ali smo pokazali dobar nogomet… Razmišljaš o 2008. pa o 2012… Tu smo negdje, vrtimo se, ali nikako da napravimo taj iskorak. Misliš, koliko još vremena imamo? Kad ćemo nešto napraviti? Jer smo bili opterećeni Vašom generacijom (1998.) objektivno, uvijek nam se stavljalo – brončani, brončani! I vi ste nam bili inspiracija… A mi tada nismo još dovoljno sazreli. To je došlo dvije godine kasnije“, rekao je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Slavenu Biliću.
Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz suradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije. Treći dio razgovora pogledajte 8. prosinca na Arena Sport 1 kanalu od 20 sati.
YouTube: https://www.youtube.com/@neuspjehprvaka
Najava dvanaeste epizode: https://www.youtube.com/watch?v=ZKc6Lv0rRxo
Instagram: https://www.instagram.com/reel/DRu1nEbCKiV/?igsh=b29pN3RpcmJtbmdx
TikTok: https://www.tiktok.com/@neuspjeh.prvaka/video/7578970450944904504?_r=1&_t=ZM-91rlWqTHfke